….

"Dok sam to mislio, zazvoniše zvona sa druge strane Miljacke; prvo jedno malo, pa za njima drugo, veća, tamna i raspjevana glasa. U isto vrijeme se javi mujezin sa džamije,i jedne i druge. Pa još neka zvona iz daljine. Bilo je podne. Zatitra ljetni vazduh i sve se ispuni kao nekim strujanjem od zemlje put nebesa. Za tom strujom podigoh i ja oči put neba, i sa molitvenim zvukom pođe i moja misao, teška od zemaljskog jeda. Otrže se sama, dotle nepoznata i riječima neizreciva molitva put neba:

– Gospodaru moj, koji si nad svjetovima i vladaš i znaš, pogledaj, molim te, i na ovu brdovitu zemlju Bosnu, i na nas koji smo iz njena tla nikli i njen hljeb jedemo. Daj nam ono za što te dan i noć, svak na svoj način, molimo: usadi nam mir u srce i slogu u gradove. Ne daj da nas tuđin više zlim zadužuje. Dosta nam je krvi i ratničke vatre. Mirnog hljeba smo željni.."

Komentariši