Hvala Ti

Rijeka u čijem plićaku sam pravila bazenčiće, lovila ribu sa štapom napravljenim od malo debljeg pruta i komadića vune, čiji obalom sam bezbrižno trčkarala, odnijela je sve pred sobom. Odnijela je staro drvo na avliji, staru ljulju, uspomene… Nosila je sve pred sobom, u stihiji je otišao i komad betona sa našim imenima. I ono…

Nastavi čitanje →